Electe

U čast Bele Bartoka

U nedelju, 27. septembra u crkvi Isusa radnika u Subotici (naselje Kertvaroš) od 18 časova u okviru svečanosti zatvaranja izložbe slike Svetog Mihovila postavljene u crkvi, održaće se večernja molitva u čast Svetog Mihovila i koncert povodom sedamdesetogodišnjice smrti kompozitora Bele Bartoka.


U koncertnom programu naćiće se dela inspirisana mađarskom muzikom sledećih autora: Bele Bartoka, Johanesa Bramsa, Zoltana Kodalja i Gabora Lisnjaija.
Nastupaju umetnici „Electe“ Silvija Dobrotka – sopran, Milena Radović – violončelo, Adam Radetić – saksofon, Enike i Noemi Gereg – klavir.

Bela Bartok rođen je 25. marta 1881. godine u Velikom Semiklušu (današnja Rumunija) u Austrougarskoj. Imao je samo sedam godina kada mu je umro otac, pa je majka bila prisiljena da se presele u drugo mesto koje je danas deo Ukrajine, a potom u Bratislavu. Majka mu je bila prvi muzički uzor i prvi nastavnik klavira. Namučila se da bi školovala sina. Ali, u desetoj dečak je već nastupao na koncertima. Mladi Bartok, pijanista krhkog zdravlja, nastavio je studije na Muzičkoj akademiji u Budimpešti gde je upoznao kompozitora Zoltana Kodalja. Njegov uticaj bio je presudan. Dvojica prijatelja, shvatili su da je narodno muzičko nasleđe neistraženo polje, bolje rečeno, tajni rudnik velikog melodijskog i ritmičkog bogatstva. Naime, Bartok je bio uveren da je mađarska muzika u bliskoj vezi sa romskim folklorom. Istraživanja koja će uslediti navela su ga da otkrije novo i poklonicima umetničke muzike – nepoznato blago.

„Poznavanje muzike koja se i danas zadržala u narodu za mene je bila od ključne važnosti, jer me je u potpunosti oslobodila stega durskih i molskih skala. Najbogatije i najdragoceniji deo sakupljenog melodijskog blaga leži u starim crkvenim grčkim napevima i još starijim pentatonskim”, napisao je Bartok u jednom od mnogobrojnih sačuvanih pisama.

U saradnji sa Kodaljem sakupio je i transkribovao veliki broj pesama čiji su nepravilni ritmovi i nedijatonske melodije oplodile njegovu stvaralačku maštu i jednostavno ,,nametnule” disonance i bitonalne harmonije.

Kompozitor je 1912. godine fonogramom zabeležio i čitav niz srpskih melodija u Banatu. To su prvi takvi snimci u istoriji istraživanja naše muzičke baštine. Međutim, istraživanja po selima mađarskog kompozitora između dva velika svetska rata nisu bila dobro prihvaćena. Osumnjičen je da se bavi špijunažom, te je proteran iz Kraljevine Jugoslavije. Bilo kako bilo, Bartok je uradio muzičke transkripcije za slavnu Pari-Lordovu zbirku – što ostaje trajni zapis za sve buduće svetske proučavaoce folklora. O njemu kao istraživaču i tumaču srpske izvorne muzike iscrpno je pisala dr Sanja Radinović, docentkinja na Katedri za etnomuzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu.

„U umetnosti postoje brzi i spori razvoj događaja. Ono suštinsko, to je pitanje evolucije, a ne revolucije!”, zapisao je Bartok, savetujući tako i buduće naraštaje da pogledaju u zajedničke izvore, tamo gde su razmimoilaženja tako mala i neznatna – tamo gde smo svi takoreći isti.

izvor: Politikin zabavnik

Šta Vi mislite?