FEMUS 2016, ipak!
Postoji mišljenje da se do prave umetnosti dolazi u mukama samog umetnika. Ako je suditi po tome, ovaj šesti po redu, festival Femus će biti prava poslastica za sve. Uključujem i one koji ne vole koncerte, a ni Udruženje Electe. Dakle, dolazi FEMUS 2016. Ipak!
Prošle godine sam bio pušač. Poštujući Zakon ove Države, izađem iz Muzičke škole da zapalim cigaretu. Poštujući sebe, sklonim se ispod nadstrešnice jednog kioska od dosadne i uporne februarske kiše. Na svu sreću, nisam meteoropata, a i ružno vreme ne može da pokvari odlično raspoloženje koje donosi Femus.
Slično razmišljaju i roditelji koji su sa svojom decom stigli u Suboticu. Vidno raspoloženi, kao neki sportski timovi, spremaju se za takmičarski program. Mnogi su prvi put u Subotici i pre svega uočavaju divnu arhitekturu Grada. Neki od njih fotografišu Muzičku školu. Oduševljava ih prostor. Neki primećuju da je deci odobreno samo tri sobe za usviravanje.
Priznajem, nisam tada baš najbolje razumeo ovu opasku. Par meseci kasnije, prisustvovao sam jednom takmičenju u Novom Sadu. Muzička škola Isidor Bajić bila je potpuno otvorena za taj događaj. Tri dana su njeni učenici i profesori marljivo radili, pomažući organizatorima.
„Malo je čudna ova naša direktorica.“, govorili su neki od zaposlenih u subotičkoj Muzičkoj školi. Drugi su prevrtali očima, ali niko nije želeo da priča o „famoznoj direktorici“. Lično je tada nisam poznavao i video sam je par puta, u prolazu. Siguran sam jedino u njen izgled i sada vidim da dolazi do mog „skrovišta od kiše“.
– Dobar dan, učtivo se javih. U pola glasa me gospođa Barlai otpozdravi. Tako mi započesmo naš prvi, jedini i verovatno poslednji dijalog.
– Baš Vam je lepo ovde. Evo, već peta godina kako se Femus…
– Toga neće više biti!, iznenada me prekida. Ovoga puta, direktorka je jasnija i glasnija. Još uvek prebiram njenu repliku u glavi. Misao ne pronalazi logično ležište i totalno zbunjen uspevam da pitam: Zašto?
– To su privatne stvari, nastavlja direktorka Barlai, i to se više neće održavati u Školi.
Desetak minuta smo proveli u razmeni argumenata – „za“ i „protiv“ festivala Femus. Pokušavao sam da artikulišem njene razloge, zanemarujući i najosnovnije zakone logike. Nisam siguran da li smo tada nas dvoje bili u istoj dimenziji.
Danas sam siguran da se ostvaruju reči Edit Barlai, izgovorene tog kišovitog februarskog dana. Ni u ludilu nisam mogao predpostaviti sve njene kasnije odluke i poteze. Još manje da će Femus promeniti adresu.
Stari Festival je na novoj adresi!
(Objavljeno na sajtu: idiEdit.com)