Muzičko-scensko delo „Više“ premijerno predstavljeno i u Subotici
Muzičko-scensko delo Više premijerno je izvedeno u Subotici, u utorak 19. septembra na sceni pozorišta Kostolanji Deže. Poštovaoci muzike, glume, ali i drugih umetničkih pravaca, prisustvovali su jednom neobičnom komadu koncipiranom za muzičko-scensko izvođenje. Preplitanje glume, klavirske muzike, solo glasa, ali i glasova u ulozi vox populi doneli su subotičkoj publici dašak novog žanra koji je predstavio veoma široke mogućnosti suživota različitih umetnosti i umetnika na sceni. Po rečima autorke muzike Milice Ilić, delo Više je komad inspirisan mitskom pričom o Dedalu i Ikaru: „Delo nije prepričavanje mita. Ono otvara šire polje tumačenje interpretacija i odabiranje drugčijeg fokusa nego što je prepričavanje. Komad se u ovom kontekstu bazira na praćenju unutrašnjeg životu dva aktera. Imamo važni hor koji je posuđen iz grčke tragedije – vox populi, bliži savremenom duhu. Nije tu da širi moral, istinu ili pravdu, već je on nestabilan i priklanja se prvome ko nešto glasno izgovori i ponavlja njegove izgovorene reči. Tekst predstave predočen je u poeziji, odnosno nizu pesama, teksta nema mnogo. Radnja se više zasniva na slikama i muzici. Muzika je predstavljena putem raznovrsnih ritmičkih struktura.“ – objasnila je Milica Ilić u razgovoru s Teom Dimitrijević, autorkom emisije Susretanja, emitovane na programu Radio Beograda 1, dana 11.9.2017. godine. <klik na Susretanja da poslušate emisiju>
,,Ovo delo je nastalo zapravo sa idejom da će se premijerno izvesti u Indoeziji, te je to donekle i diktiralo samu formu, koja je dosta minimalistička. Bazira se na repeticiji, nema mnogo teksta, dakle dramska radnja nije uobičajena u nekom normalnom smislu te reči, već je više ovo delo izgrađeno u nizu slika. Ono barata prevashodno simbolima, a ne dramskom radnjom koju treba pratiti i zato mislim da je jako zanimljivo i podložno raznovrsnim interpretacijama, jer svako novo gledanje i slušanje izaziva druge asocijacije i drugi način tumačenja ovog dela.“ – Milica ilić predstavila je delo Više za informativnu emisiju televizije CRO info.
Galerija fotografija by Anita Mrđanov
Komentari, kritike…
Evropsku premijeru na Dorćol placu u Beogradu je za emisiju Radio Beograda 2, Ars sonora pratio Nikola Pejčinović (emisija emitovana 18.9.2017, autorka i voditeljka Bojana Žižić). <klik na Ars sonora da poslušate emisiju>
„S obzirom na mesto održavanja, muzičko scenski komad Više predstavlja tačku preseka visoke i alternativne umetnosti. Glavne uloge u ovom ostvarenju tumače bariton Marko Pantelić, odnosno glumac Predrag Grujić, dok hor vikača čine Aleksandra Alivojvodić, Katarina Radovanović, Stefan Aleksandar Puđa, Marko Živković i Slobodan Milošević. Izvođači muzike za ovo delo su klavirski duo Gereg Sisters u sastavu Noemi i Enike Gereg.
Komad Više je svojevrsna postmodernistička muzičko-scenska reinterpretacija čuvenog mita ispričana kroz tri narativna sloja. Prvi od njih jeste priča o Dedalu i Ikaru. Drugi se zasniva na predočavanju psihologije glavnog lika, njegove borbe sa unutrašnjim demonima, krivicom i previranjima. Treći je kritički komentar na današnji način života i razmišljanja. Realizovan na sceni pre svega u vidu metaforičkih iskaza vikača poput „Da li ljudi treba da lete?“ ili „Da li mladima treba dozvoliti da donose odluke?“ kojima se preispituju ideje slobode u savremenom svetu. Iako se ovi slojevi konstantno prožimaju tokom predstave oni nemaju jednak status u njenoj narativnoj mreži. U prvom planu je svakako mit o Dedalu i Ikaru. Dok su ostali slojevi njemu podređeni i dovedeni na nivo nadrealnog i simboličkog.
Kada su u pitanju kostimografija i scenografija, oni su svedeni i bez previše detalja. Scena se sastoji iz dva klavira, ispred kojih je postavljen veliki sto, dok su kostimi likova jednostavni i bele boje.
Kada je reč o muzičkoj matrici najpre treba istaći da je ona kako zvučno, tako i fizički integrisana u tkivo predstave. Naime, na početku komada u drugom planu scene, vidimo pijanistkinje Noemi i Enike Gereg kako pokrivene belim čaršavima sede za klavirima. Nakon toga se pojavljuje bariton Marko Pantelić u ulozi Dedala, navija ih ključem poput lutaka, te one počinju s izlaganjem muzičkog toka kojim prate glavna dešavanja ostvarenja.
Muzika dela Više je stilski raznovrsna, a njeni senzibiliteti počivaju na sintezi impresionističkih, neoklasičarskih, minimalističkih i džez uticaja. Može se reći da je sadejstvo muzike i dešavanja na sceni veoma dobro promišljeno. O tome svedoči pre svega dobro profilisanje dramatskih funkcija klavirskog parta. Kada je usamljen, znatno je ekspresivniji, melodičniji i formalno razvijeniji, a onda kada radnja predstave preuzima primat, klavirska muzika se povlači, postaje repetativna, dobija minimalističke obrise i prelazi u ulogu potcrtavanja drame. Sve ovo pijanistkinje Noemi i Enike Gereg su slušaocima, odnosno gledaocima predstavile sa dosta muzikalnosti, preciznosti i tehničke spretnosti u sviranju, najpre odličnom međusobnom komunikacijom, a zatim i komunikacijom sa učesnicima predstave. Među njima, centralno mesto pripalo je svakako baritonu Marku Panteliću, čija je uspešna interpretacija ostvarena na krilima gipkog pevanja. Uz veštu kontrolu glasa i upečatljivu boju, ali i ubedljive glume koja je od izvođača osim širokog dijapazona emocionalnih stanja, zahtevala i brzo i često kretanje po sceni. Ovaj element je takođe bio izražen i u nastupu hora vikača, naročito u trenucima u kojima obigravaju oko protagoniste i opsedaju ga.
I mada je delo Više s jedne strane ispunjeno pokretom, ono istovremeno ostavlja utisak statičnosti. Prvo, tekst koji izgovara hor je često repetativan i zasniva se na ponavljanju nekoliko fraza ili rečenica, što u pojedinim segmentima prilično usporava razvoj radnje. Takođe, i na makro planu predstavi nedostaje dinamičnosti. Iako scene pojedinačno jesu dramatski razvijene i obogaćene stalnim i uzbudljivim klimaksima, svaka od njih građena je po sličnoj logici, te tako predstava posmatrana u celini ostaje dramaturški jednostavna. Da je delo trajalo duže, ovo bi bio ozbiljan propust koji bi ga učinio monotonim i pretencioznim. Ovako, uz kvalitetna izdanja izvođača, sat vremena je, čini se, adekvatan ukupan tok trajanja da se Više oceni kao veoma dobra muzičko-scenska minijatura.“
…sunce sija, ali ume i da opeče…
“Pad legendarnog Ikarusa u pokušaju da dokuči „najsjajniju zvezdu“ na nebu, iskorišćen je kao odlična metafora unutrašnjih sukoba u svima nama, koji težimo ostvarenju svojih snova, u čijem otkrivanju, prvo moramo spoznati sebe, udaljiti se od nametnutih ideja okruženja, prihvatiti nerazumevanje većine i suočiti se sa sopstvenim strahovima. Sve su to izazovi, izazovi koji mnoge od nas spreče da ikada rizikujemo komfornu zonu u kojoj živimo. Čitava umetnička ekipa potrudila se da na veoma autentičan i slikovit način približi duševne glasove, nesuglasice između izgubljenog odraslog čoveka i deteta u njemu koje i dalje želi slobodu, želi da mašta a oseća se zarobljeno.” – komentar posetiteljke predstave Mile Papić.
Pošaljite i Vi svoje komentare na: info@electe.org